Većinu pjesama sa Selfless albuma prvi put sam čula u proljeće 2020. kada je Ivana nastupila na početku lockdowna u online večeri Začarane Močvare. Ta večer otkrila nam je da imamo nju, Billie Joan, kantautoricu za koju je doista vrijeme da ju svi čuju. Kantautoricu, rođenu da u životu bude samo to. Da svijetu daje svoje pjesme, da nam daruje sebe. I to nam je toliko potrebno. Svakom novom pjesmom koju je svirala te večeri, a svirala je samo nove pjesme, otkrila nam je još jedan novi dio svoje duše. Pa još jedan. A svaki dio počiva na još većem suncu i još većoj istini. Njenoj istini. Koja je toliko lijepa, koja više nema ni jednog sloja na sebi, i tada postaje i naša.
Teme o kojima pjeva na Selfless albumu su doista surove, poneke su prosječnom slušatelju teško probavljive, “previše” su mu. Neke pjesme su takve da bi je dio nacije možda poželio i staviti na križ kada bi doista razumio engleski i uspio čuti Ivanu u nekom prihvatljivijem terminu naših medija svagdašnjih, jer je raskrinkala dio laži u kojoj žive i kojom hrane nove generacije. Tu su i teme koje i sami dobro poznajemo, ta ljubav, u svome sjaju, taman u umiranju… I sve što sa sobom nosi, sve nijanse jedne isprane boje… Ima još priča na albumu, a ne želim da bude previše za ovu mini recenziju albuma koja to i nije… Mirna sam jer znam da oni koji su ga spremni čuti, doista će ga čuti.
Dubokim predjelima nosio me Selfless album. Ivanine pjesme imaju snagu zaustaviti svijet, učiniti da se zapitam mnoge stvari, i dati snagu u potrazi za još ponekom od osobnih iluzija, a možda me i pogurnu pred finalno suočavanje, tko zna… Iskrenost svakog njenog takta u meni budi neopisivu ljepotu koju volim zvati i ljubav. Stanje prepuštanja. I onda je sve kako i treba biti.
Ivana pjeva neobično, pomalo bezobrazno i provokatorski, jako direktno, suvereno i jedinstveno. Kao da preda mnom opet proživljava svoje priče, i stoji bez imalo straha, suočena opet sa svime… I to je ono zašto se isplati stati, stati i poslušati ove pjesme. Ljudi koji uspravno stoje nasuprot strahova trebaju biti naša inspiracija, pravi uzori, učitelji i influenceri (ružne li riječi), vrijeme posvećeno njihovim pričama je odlično iskorišteno vrijeme, i zato se nadam da će Selfless album naći svoj put do svakoga kome je namijenjen.
Skinimo si maske, i konačno priznajmo da jedino za čime vapimo i trebamo čeznuti u ovim našim tijelima ograničenog vijeka jest istina. Istina, koja nam se smiješi i kupa u svojoj ljepoti. I ta istina su ove pjesme koje su pred nama, na ovom albumu. Istina koja stvara ljepotu u dušama onih koji ju slušaju. Koja i nas potiče da tražimo svoju istinu. Dakako, samo ako imamo dovoljno hrabrosti u trenutku poći tim putem…
—
Nina Romić je jedna od najutjecajnijih i najcjenjenijih kantautorica mlađe generacije u Hrvatskoj, a o njoj i njezinom radu možete saznati više na ovom linku.
